• Skip to primary navigation
  • Skip to main content
  • Skip to primary sidebar
  • Skip to footer
  • Srbija
  • Hrvatska

Poezija.info

srpska poezija

  • Naslovna
  • Pesme
  • Pesnici
  • O nama
  • Impresum

Uroš i Mrnjavčevići

Narodna pesma

Sastala se četiri tabora

na ubavu na Polju Kosovu

kod bijele Samodreže crkve:

jedno tabor Vukašina kralja,

drugo tabor despota Uglješe,

treće tabor vojevode Gojka,

a četvrto carević-Uroša;

carevi se otimlju o carstvo,

među se se hoće da pomore,

zlaćenima da pobodu noži,

a ne znadu na kome je carstvo.

Kralj Vukašin veli: „Na mene je“;

despot Uglješ’: „Nije, neg’ na mene“;

vojvod’ Gojko: „Nije, neg’ na mene“.

Ćuti nejak carević Urošu,

ćuti d’jete, ništa ne bjesedi,

jer ne smije od tri bratijenca,

bratijenca tri Mrnjavčevića.

Piše knjigu Vukašine kralju,

piše knjigu i šilje čauša

do Prizrena, grada bijeloga,

do onoga protopop-Nedeljka:

neka dođe na Kosovo ravno

da on kaže na kome je carstvo:

on je sv’jetla cara pričestio,

pričestio i ispovjedio,

u njega su knjige starostavne.

Piše knjigu despota Uglješa,

piše knjigu i šilje čauša

do Prizrena, grada bijeloga,

do onoga protopop-Nedeljka;

treću piše vojevoda Gojko,

i on šilje ognjena čauša;

a četvrtu carević Urošu,

piše knjigu i šilje čauša.

Sva četiri sitne knjige pišu

i pošilju ognjene čauše,

sve potajno jedan od drugoga.

Sastaše se četiri čauša

u Prizrenu, gradu bijelome,

kod dvorova protopop-Nedeljka;

ali prota doma ne bijaše,

no u crkvi bješe na jutrenji,

na jutrenji i na leturđiji.

Kol’ko s’ silni ognjeni čauši,

koliko su silni od silnijeh,

te ne šćeše konje odjahati,

no u crkvu konje nagoniše;

potegoše pletene kandžije,

udaraju protopop-Nedeljka:

„Brže hajde, protopop-Nedeljko,

brže hajde na Kosovo ravno

da ti kažeš na kome je carstvo;

ti si sv’jetlog cara pričestio,

pričestio i ispovjedio,

u tebe su knjige starostavne, –

jal’ ćeš sada izgubiti glavu“.

Suze roni protopop-Nedeljko,

suze roni, pa njima govori:

„Odbijte se, silni od silnijeh,

dok u crkvi zakon savršimo,

znati će se na kome je carstvo“.

Tako su se oni uzmaknuli.

A kad zakon božji savršiše,

izljegoše pred bijelu crkvu;

tad govori protopop-Nedeljko:

„Đeco moja, četiri čauša,

ja sam sv’jetla cara pričestio,

pričestio i ispovjedio,

al’ ga nisam pitao za carstvo,

već za grije’ što je sagr’ješio;

no idite u Prilepa grada

do dvorova Kraljevića Marka,

a do Marka, do mojega đaka;

kod mene je knjigu naučio,

kod cara je Marko pisar bio,

u njega su knjige starostavne,

i on znade na kome je carstvo.

Vi zovite na Kosovo Marka,

hoće Marko pravo kazivati,

jer se Marko ne boji nikoga,

razma jednog boga istinoga“.

Otidoše četiri čauša,

otidoše ka Prilepu gradu,

b’jelu dvoru Kraljevića Marka.

Kad su bili pred bijele dvore,

udariše zvekirom na vrata;

to začula Jevrosima majka,

pa doziva svoga sina Marka:

„Sine Marko, moje čedo drago,

ko udara zvekirom na vrata?

Baš ka’ da su babovi čauši“.

Usta Marko te otvori vrata.

Čauši se pokloniše Marku:

„Božja t’ pomoć, gospodaru Marko!“

A Marko ih omilova rukom:

„Dobro došli, moja đeco draga!

Jesu l’ zdravo Srblji vitezovi,

i čestiti carevi i kralji?“

Čauši se smerno pokloniše:

„Gospodaru, Kraljeviću Marko,

sve je zdravo, ali nije mirno:

gospoda se teško zavadila

na Kosovu Polju širokome

kod bijele Samodreže crkve,

i oni se otimlju o carstvo,

među se se hoće da pomore,

zlaćenima da pobodu noži,

a ne znadu na kome je carstvo;

tebe zovu na Kosovo ravno

da im kažeš na kome je carstvo“.

Ode Marko u gospodske dvore,

pak doziva Jevrosimu majku:

„Jevrosima, moja mila majko,

gospoda se jesu zavadila

na Kosovu Polju širokome

kod bijele Samodreže crkve,

i oni se otimlju o carstvo;

među se se hoće da pomore,

zlaćenima da pobodu noži,

a ne znadu na kome je carstvo;

mene zovu na Polje Kosovo

da im kažem na kome je carstvo“.

Kol’ko Marko težio na pravdu,

tol’ko moli Jevrosima majka:

„Marko sine, jedini u majke,

ne bila ti moja rana kleta,

nemoj, sine, govoriti krivo:

ni po babu ni po stričevima,

već po pravdi boga istinoga;

nemoj, sine, izgubiti duše;

bolje ti je izgubiti glavu

nego svoju ogr’ješiti dušu“.

Uze Marko knjige starostavne,

pa opremi sebe i Šarina;

Šarinu se na ramena baci,

otidoše u Kosovo ravno.

Kad su bili kraljevu šatoru,

reče tada Vukašine kralje:

„Blago mene do boga miloga,

eto mene moga sina Marka,

on će kazat na mene je carstvo:

od oca će ostanuti sinu“.

Marko sluša, ništa ne govori,

na šatora ne okreće glavu.

Kad ga viđe Uglješa vojvoda,

tad Uglješa riječ govorio:

„Blago mene, eto mi sinovca,

on će kazat na mene je carstvo;

kaži, Marko, na mene je carstvo,

oba ćemo bratski carovati“.

Šuti Marko, ništa ne besjedi,

na šatora ne okreće glavu.

Kad ga viđe vojevoda Gojko,

tade Gojko riječ govorio:

„Blago mene, eto mi sinovca,

on će kazat na mene je carstvo.

Kad je Marko još nejačak bio,

ja sam Marka vrlo milovao,

u svilena njedra uvijao

kano krasnu od zlata jabuku:

kud sam gođe na konju hodio,

sve sam Marka sa sobom vodio;

kaži, Marko, na mene je carstvo,

ti ćeš, Marko, prvi carovati,

a ja ću ti biti do koljena“.

Šuti Marko, ništa ne govori,

na šatora ne okreće glavu,

pravo ode bijelu šatoru,

ka šatoru nejaka Uroša;

dogna Šarca caru do Šatora;

onđe Marko Šarca otsjednuo,

kad ga viđe nejaki Urošu,

lako skoči sa svil’na dušeka,

lako skoči, pake progovori:

„Blago mene, eto moga kuma,

eto kuma, Kraljevića Marka,-

on će kazat na kome je carstvo“.

Ruke širi, u grla se grle,

u bijelo cjelivaju lice,

za junačko pitaju se zdravlje,

pa sjedoše na svil’na dušeka.

Tako malo vreme postojalo,

danak prođe, tavna noćca dođe.

Kad ujutro jutro osvanulo

i pred crkvom zvona udariše,

sva gospoda došla na jutrenje;

u crkvi su službu savršili,

izljegoše iz bijele crkve,

u stolove pred crkvu sjednuli,

šećer iju, a rakiju piju;

Marko uze knjige starostavne,

knjige gleda, a govori Marko:

„A moj babo, Vukašine kralju!

malo l’ ti je tvoje kraljevine?

Malo l’ ti je? Ostala ti pusta!

Već s’ o tuđe otimate carstvo.

A ti, striče, despote Uglješa!

Malo l’ ti je despotstva tvojega?

Malo l’ ti je? Ostalo ti pusto!

Već s’ o tuđe otimate carstvo.

A ti, striče, vojevoda Gojko!

Malo l’ ti je vojvodstva tvojega?

Malo l’ ti je ? Ostalo ti pusto!

Već s’ o tuđe otimate carstvo.

Vidite li, bog vas ne vidio!

Knjiga kaže: na Urošu carstvo!

Od oca je ostanulo sinu,

đetetu je od koljena carstvo.

Njemu carstvo care naručio

na samrti, kad je počinuo“.

Kad to začu Vukašine kralju,

skoči kralju od zemlje na noge,

pa potrže zlaćena handžara

da ubode svoga sina Marka.

Bježi Marko ispred roditelja,

jer se njemu, brate, ne pristoji

sa svojim se biti roditeljem.

Bježi Marko oko b’jele crkve,

oko b’jele crkve Samodreže,

bježi Marko, a ćera ga kralju;

dok su triput kolo sastavili

oko b’jele Samodreže crkve,

gotovo ga bješe sustigao,

al’ iz crkve nešto progovara:

„Bjež’ u crkvu, Kraljeviću Marko!

Vidiš đe ćeš danas poginuti,

poginuti od svog roditelja,

a za pravdu boga istinoga“.

Crkvena se otvoriše vrata,

Marko bježi u bijelu crkvu,

za njime se vrata zatvorila.

Kralj dopade na crkvena vrata,

po direku udari handžarom,

iz direka krvca pokapala.

Tad se kralje bio pokajao,

te je riječ bio govorio:

„Lele mene, do boga jednoga,

đe pogubih svoga sina Marka!“.

Al’ iz crkve nešto progovara:

„A čuješ li, Vukašine kralje,

ti nijesi posjekao Marka,

već pos’ječe bož’jega anđela“.

Na Marka je vrlo žao kralju,

te ga ljuto kune i proklinje:

„Sine Marko, da te bog ubije!

Ti nemao groba ni porada!

I da bi ti duša ne ispala

dok turskoga cara ne dvorio!“

Kralj ga kune, car ga blagosilja:

„Kume Marko, bog ti pomogao!

Tvoje lice sv’jetlo na divanu,

tvoja sablja sjekla na mejdanu!

Nada te se ne našlo junaka!

Ime ti se svuda spominjalo

dok je sunca i dok je mjeseca!“

Što su rekli, tako mu se steklo.

Izbor iz poezije

Iskrena pesma

Milan Rakić

O, sklopi usne, ne govori, ćuti, ostavi misli nek se bujno roje, i reč nek tvoja ničim ne pomuti bezmerno silne osećaje … [više] about Iskrena pesma

Spomen

Vojislav Ilić

Vremena mrkog minu vid, I nemir prođe vojni, Na mirnog doma tvrdi zid Položen mač je bojni. I bojne trube surov glas Ne trese … [više] about Spomen

Ciganče

Vojislav Ilić

Bezbrižno i milo dete! Podigni vitice svoje! Kako si čupava strašno! Ah, tvoje usnice rujne, I strasno vatreno oko, i grudi … [više] about Ciganče

Mutna impresija

Milan Rakić

Danas, draga moja, poljem pada slana, I hore se zvona iz dalekog grada, A ravnicom crnom širi se i vlada Mutna atmosfera … [više] about Mutna impresija

Žena

Jovan Dučić

Ja snevam o ženi, većoj no sve žene, čija će lepota biti tajna svima, što je kao Božji dah u prostorima, koji ne dotače nikog … [više] about Žena

Reader Interactions

Ostavite odgovor Odustani od odgovora

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *

Primary Sidebar

Pesnici

Aleksa Šantić

Aleksa Šantić je kao i većina pesnika toga doba pisao poeziju u kojoj je iskazivao svoje emocije, od kojih su … [više] about Aleksa Šantić

Jovan Dučić

Jovan Dučić bio je jedan od najznačajnijih srpskih modernističkih pesnika. Pisao je pesme, novinske članke i … [više] about Jovan Dučić

Jovan Jovanović Zmaj

Jovan Jovanović Zmaj (Čika Jova), poznati srpski pesnik i književnik te začetnik satirično i društveno angažovanog … [više] about Jovan Jovanović Zmaj

Milan Rakić

Milan Rakić jedan je od najboljih srpskih pesnika, pogotovo onih iz doba realizma koji je već počeo da dobiva … [više] about Milan Rakić

Milica Stojadinović Srpkinja

Milica Stojadinović Srpkinja rođena je 6. jula 1828. godine u Bukovcu koje je tada pripadalo Austrijskom carstvu, … [više] about Milica Stojadinović Srpkinja

Monahinja Jefimija

Monahinja Jefimija, rođenog imena Jelena Mrnjavčević ili ranije poznata kao "despotica Jelena" bila je poznata … [više] about Monahinja Jefimija

Narodne pesme

Srpske narodne pesme su se prvobitno prenosile usmenim putem preko porodica i drugih malih društvenih grupa. Poput … [više] about Narodne pesme

Rade Drainac

Rade Drainac, rođen kao Radojko Jovanović, bio je poznati srpski pesnik nazivan i "pesnikom grada". Na njegov rad … [više] about Rade Drainac

Vojislav Ilić

Vojislav Ilić pisao je rodoljubivu poeziju, te političko-satiričnu poeziju. Pored pesama sa istorijskim temama, … [više] about Vojislav Ilić

Footer

Poezija.info

Poezija.info je portal na kojem možete pronaći kompletne pesme srpskih klasičnih pesnika. Predstavljamo vam poeziju već objavljivanih, … [više] about O nama

Informacije

  • O nama
  • Impresum
  • Uslovi korišćenja

Mreža portala

  • Bajke.rs
  • Lektire.rs
  • Molitva.rs
  • Poznati.info

Copyright © 2017.–2023. Informativka d.o.o. Uslovi korišćenja. Sva prava zadržana.